Općenito, zavarene čelične cijevi danas se naširoko koriste u raznim primjenama. Međutim, moramo se suočiti s takvim problemom da sustavi cjevovoda i cjevovod mogu otkazati na brojne načine, među kojima su najčešći kvarovi ili prijeteći kvarovi povezani s unutarnjom ili vanjskom korozijom stijenke cijevi u uporabi. Ostali kvarovi mogu uključivati druge mehanizme za gubitak metala, stezaljke ili zakrpe ili mogu uključivati zamjenu dijela cijevi ili cjevovoda zajedno sa spojnicama/konektorima cijevi.
U građevinskim projektima, konstrukcijske čelične cijevi danas se široko koriste kao građevinski materijali. U mnogim slučajevima kvarovi konstrukcijskog materijala uzrokovani su vanjskom korozijom, koja može biti prisutna u mnogim oblicima uključujući jednostavnu koroziju iz okoliša, kao što je lomljenje premaza i naknadna korozija, korozija u pukotinama i galvanska korozija. Bez obzira na stvarni mehanizam korozije koji je aktivan, nastala šteta je u obliku gubitka debljine stijenke metala tijekom uporabe. Bez obzira na uzrok vanjskog gubitka metala, pretpostavlja se da će se sprječavanje daljnjeg propadanja automatski riješiti kombinacijom spoznaje prisutnosti oštećenja/propadanja (mjere poduzete za sprječavanje ponovnog pojavljivanja) i same akcije popravka. Konkretno, boje i lakovi dvije su glavne vrste tvari koje se koriste za crne čelične cijevi u uporabi. Sustavi boja za čelične konstrukcije razvijali su se tijekom godina kako bi bili u skladu s industrijskim zakonodavstvom o zaštiti okoliša i kao odgovor na zahtjeve vlasnika mostova i zgrada za poboljšanim performansama trajnosti. Svaki 'sloj' premaza u bilo kojem zaštitnom sustavu ima specifičnu funkciju, a različite vrste se nanose u određenom redoslijedu temeljnog premaza nakon čega slijede međupremazi/premazi u radionici, te na kraju završni ili završni sloj bilo u radionici ili na gradilištu .
U žičanim sustavima, čelični vodovi također su skloni određenim kvarovima ili oštećenjima tijekom vremena. Za razliku od vanjske korozije, možda neće biti moguće zaustaviti hoće li se mehanizam gubitka metala i daljnje oštećenje/propadanje ovisno o vremenu nastaviti. Osim ako nije moguće zaustaviti mehanizam gubitka metala, komponente za popravak morat će se prilagoditi učincima eventualnog daljnjeg propadanja. U tim se slučajevima ponovna uspostava cjelovitosti cijevi može smatrati samo privremenom, osim ako dizajn komponenti za popravak posebno ne rješava učinke daljnjeg propadanja, barem do preostalog vijeka trajanja cjevovodnog sustava. Nadalje, unutarnju koroziju, eroziju ili koroziju/eroziju teže je kvantificirati, kako u smislu apsolutnog gubitka metala tako i u smislu opsega tog gubitka metala. Dostupne su tehnike pregleda, poput ultrazvuka i radiografije, koje pomažu u ovoj kvantifikaciji. Najvažnije je prikupiti što je više moguće informacija o oštećenju/propadanju kako bi se omogućio odabir ispravne metode popravka u uporabi.
Pošaljite nam svoju poruku:
Vrijeme objave: 21. travnja 2020
